Podaci o znanstveniku
Osnovni podaci
Zaposlenja
Nastavne aktivnosti
Projekti
Članstva
Bibliografija
Osobni podaci


Kamelija Žarković - Nastavne aktivnosti

Dodiplomska nastava

Patologija
Patologija proučava morfološke promjene u tkivima, organima ili u tijelu. U užem smislu patologija ovog tipa jest morfološka struka koja uključuje razudbenu patologiju, bioptičku patologiju (u eng. literaturi zvana surgical pathology), citopatologiju. Suvremeni morfolozi upotrebljavaju mikroskop, kao i njihovi slavni preci, ali su kadri nadopuniti mikroskopske nalaze dodatnim podacima, dobivenim specijalnim tehnikama kao što su histokemija (biokemijske reakcije prilagođene analizi tkiva pod mikroskopom), imunohistokemija (imunološke reakcije prilagođene analizit tkiva pod mikroskopom). U posljednje se vrijeme klasični patološki podaci nadopunjuju i metodama molekularne biologije. Patologija proučava promjene koje su nastale u tijelu kao posljedica bolesti ali i kao posljedice liječenja. Patološki se podaci mogu dalje upotrijebiti za određivanje liječenja, kao i za prognozu glede preživljenja (quo ad vitam) ili izlječenja (quo ad sanationem). Patološki se podaci upotrebljavalju za izračunavanje incidencije, prevalencije bolesti i za epidemiološka istraživanja populacija.

Neuropatologija
Osnutak neuropatološke struke i Zavoda za neuropatologiju započeo je početkom 50-tih godina. Razvoj subspecijalizacija pojedinih struka potaknut je naglim povećanjem znanja, otvaranjem putova komunikacija i usvajanjem novih tehnologija. Tako je 1952. godine osnovan Laboratorij za neuropatologiju Medicinskog fakulteta pri Neurološko-psihijatrijskoj klinici na Rebru pod vodstvom dr. Nenada Grčevića uz odobrenje prof. Sergija Saltykowa. U Laboratoriju se odvijao cjelokupni rutinski rad neuropatologije za neurološku, psihijatrijsku i neurokiruršku djelatnost bolnice. Uvedena je izradba intraoperativnih biopsija, pri čemu je Odjel za neurokirurgiju na Rebru bio jedan od prvih kirurških odjela u zemlji koji je tijekom operativnog zahvata imao histopatološku informaciju o patološkom procesu. Nadalje, Laboratorij je redovito, od svog osnutka, provodio tzv. kliničko-patološke konferencije i neuroonkološke sastanke kojima je uspostavljena interdisciplinarna suradnja neurologa, neurokirurga i neuropatologa u obliku postmortalnog i postoperativnog konzilija kliničke neuropatologije. 1966. godine Laboratorij je proglašen Zavodom za neuropatologiju Medicinskog fakulteta, a dodiplomska nastava iz neuropatologije postaje kolegij koji pripada Katedri za neurologiju i psihijatriju, a odvajanjem neurologije od psihijatrije (1971. godine) stvorena je Katedra za neurologiju s neuropatologijom. Usto, iste godine Zavod ostaje u bolničkoj organizaciji s Klinikom za neurologiju KBC-a "Rebro", pri čemu ova integrirana organizacija dobiva naziv “Klinika za neurologiju i Zavod za neuropatologiju”. Od 1994. godine Zavod za neuropatologiju u sastavu je Kliničkog zavoda za patologiju KBC Zagreb i Katedre za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zavod je tijekom svojeg razvoja usvajao suvremene tehnike pretraga tkiva u neuropatologiji i organizacije neuropatološke službe. Prva, važna iskustva sticao je dr Nenad Grčević u "National Hospital Quin Square" u Londonu, te u neuropatološkom laboratoriju u Manchesteru i Harvardu kod prof. Yakovleva. Tako se brzo po osnutku Laboratorija primjenjuju metode impregnacije metalima, te kriostatske tehnike, a među prvima u Evropi primjenjuje i se intraoperativna citologija. 1962. godine započelo se s izradbom velikih hemisferalnih histoloških rezova, tehnički najzahtijevnijoj metodi u neuropatologiji. Koristeći se stečenim znanjima i tehnikama prof. Grčević je načinio sveobuhvatnu klasifikaciju intrakranijskih tumora kojom smo se u Hrvatskoj koristili sve do početka 90-tih godina, kada je načinjena općeprihvaćena klasifikacija intrakranijskih tumora po SZO. Nadalje, brojni su Grčevićevi radovi iz područja eksperimentalnog virusnog encefalitisa, te zatvorene mozgovne traume, kao i pionirski radovi iz područja neuroimaginga koji su uz dijagnostiku utemeljili i znanstvenu, odnosno eksperimentalnu djelatnost u neuropatologiji. 1968. godine u Zavodu se uvode brojne enzimske histokemijske metode koje su posebice unaprijedile dijagnostiku poremećaja pokretljivosti gastrointestinalnog trakta, te uz kulture glijalnih tumora unaprijedile eksperimentalu neuropatologiju. Zavod je 1971. godine dobio elektronski mikroskop koji je ponajviše doprinio u dijagnostici neuromuskularnih bolesti. 1988. godine u Zavodu za neuropatologiju započela je rutinska primjena immunohistokemije. Kombinacijom imunohistokemijske i ultrastrukturne tehnike unaprijeđena je dijagnostka hipofiznih adenoma, a imunoelektronska mikroskopija uvelike se koristi i u eksperimentalnoj neuropatologiji. Stalna izobrazba djelatnika Zavoda za neuropatologiju u inozemnim centrima vezana je uz dijagnostičke potrebe neuroloških struka, kao npr. uvođenje stereotaksije u neurokirurgiji, odnosno sveobuhvatni pristup neuromuskularnim bolestima upotrebom elektronske mikroskopije, imunohistokemije, histokemije, enzimatskih metoda i molekularno-medicinskih tehnika. Zavod za neuropatologiju bio je suradna ustanova svih neurokirurških klinika i odjela u Hrvatskoj. Patolozi koji danas rješavaju neuropatološku, uglavnom neuroonkološku, problematiku iz drugih bolnica, educirani su u ovom Zavodu. Tijekom postojanja, Zavod je surađivao s glavninom zagrebačkih bolnica, te konzilijarno obavljao ili obavlja obdukcije mozga za Opću bolnicu "Sveti Duh" i Kliničku bolnicu za infektivne bolesti "Fran Mihaljević", te nekoć za Psihijatrijsku bolnicu "Ivan Barbot" u Popovači i Psihijatrijsku bolnicu "Vrapče". 1998. godine odredbom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zavod za neuropatologiju određen je centrom za prikupljanje postmortalnog materijala umrlih od spongiformnih encefalopatija. Zavod je tijekom svog postojanja uvijek surađivao s uglednim stranim neuropatološkim i drugim ustanovama srodnih struka. Zahvaljujući dugogodišnjoj neuropatološkoj orijentaciji Zavod je riznica neuropatološkog materijala iz područja: neuroonkologije, neurotraume, infektivnih bolesti SŽS-a, degenerativnih bolesti SŽS-a, demijelinizacijskih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, poremetnji razvoja SŽS-a, metaboličkih i toksičnih bolesti SŽS-a, te neuromuskularnih bolesti. Materijal u parafinskim blokovima trajna je vrijednost za buduća morfološka istraživanja i edukaciju studenata i liječnika.