Podaci o znanstveniku
Osnovni podaci
Izobrazba
Zaposlenja
Projekti
Bibliografija
Znanstveni interesi
Biografija


Mario Perić - Biografija

Zovem se Mario Perić, sin Ive Perić. Rođen sam 06 09 1973. godine u Doboju RBiH. Do svoje 19. godine živio sam s obitelji u Garevcu općina Modriča također u Bosni i Hercegovini. Stoga s pravom se osjećam Bosancom, i ponosan sam na svoje porijeklo. U osnovnu školu krenuo sam u jesen 1980. godine u rodnom mjestu Garevcu, gdje sam završio prva četiri razreda osnovne škole. Nastavak osmoljetke je bio moguć u susjednom selu Donji Kladari ili u gradu Modriči. S obzirom da mi je grad ipak bio bliži, peti razred upisao sam u OŠ 25.maj, Modriča. Slijedećih četiri godine, zaključno do 1988, dovršio sam svoje osnovno obrazovanje. U sedmom razredu otkrio sam izvjesnu sklonost prema matematici i tako su krenula natjecanja iz matematike. Zbog njih sam posebno zahvalan svojoj nastavnici i razrednici Kaji Stanić.

Kod upisa u srednju školu nije bilo puno dvojbe, u jesen 1988. upisao sam Matematičko-fizičko računarsku srednju školu, kasnije Matematička gimnazija. Period srednjoškolskog doba je najvažniji period u procesu mog psihičkog, mentalnog i fizičkog sazrijevanja. Najveću ulogu odigrao je profesor Hazim Hadžidedić. Kojemu sam zahvalan što je u mene ugradio pravilan način determinističkog razmišljanja, što mi je otkrijo svu jednostavnost i ljepotu u svoj složenosti matematike. Zahvaljujem mu što je vjerovao u mene, što mu nije bilo teško utažiti moju znatiželju za naprednijom matematikom. Tijekom srednje škole natjecao sam se iz matematike i fizike od općinskih do republičkih natjecanja. Upravo na jednom od njih, u Sarajevu u travnju 1990. donio sam odluku o upisu na Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, iako sam tada bio samo II razred srednje škole.

Životna preketnica, ne samo moja nego i mnogih drugih dječaka generacije '73 ratna je 1992. Već početkom godine osijeltila se napetost ratnog vihora koji se širio preko rijeke Save iz susjedne Hrvatske. Kulminacija napetosti je bila uoči Uskrsa te godine. Tihu travanjsku zoru u jutro Uskrsa rasparala je strahovita eksplozija. Poslije se ispostavilo da je to bio most na rijeci Savi između Bosanskog i Slavnoskog Šamca. Roditelji brat i ja odlučili smo ostati i boriti se. Rat na prostorima Garevca i općine Modriča trajao je relativnno kratko, do kraja lipnja 1992. Protjerani s ognjišta, obitelj se doslovno raspala. Slomljen, ratnim porazom, gubitkom rodnog doma i voljenog prijatelja (Mladen Perić) odlučio sam reći Zbogom Oružje.



Početkom srpnja 1992, našao sam se u Varaždinu kod tetke, pa zatim u Osijeku i konačno 1. listopada. u Zagrebu gdje i ostajem do današnjeg dana...