Podaci o znanstveniku
Osnovni podaci
Izobrazba
Zaposlenja
Nastavne aktivnosti
Projekti
Članstva
Aktivnosti
Nagrade i priznanja
Bibliografija
Znanstveni interesi
Jezici
Biografija


Mislav Ježić - Biografija

Rođen 1952. u Zagrebu. Svršio Klasičnu gimnaziju 1970. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekao 1977. diplome profesora indologije i filozofije, te 1978. profesora opće lingvistike i grčke filologije. 1983. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Problemi egzegeze rgvedskih himana”.

Od 1978. radio je kao asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 1984. kao docent, a od 1992. kao izvanredni profesor.

Od ožujka 1998. u zvanju redovitoga profesora. Potvrđen od Senata 5. 5. 1998.

Na fakultetu predstojnik je Katedre za indologiju. 1991-1995. Usto je bio pročelnik Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije, uveo je studije turkologije i hungarologije na Odsjeku, te Katedru za algebarsku lingvistiku. Na indologiji predaje staroindijski jezik i književnost, staroiranski, indijske religije, indijsku filozofiju, a povremeno i srednjoindijski i hindski.

Na postdiplomskom studiju lingvistike u Zagrebu predaje predmet “Lingvistika i filologija”. Na postdiplomskome studiju lingvistike u Zadru “Uvod u indoeuropeistiku”.

Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove predaje na studijima filozofije i religijske kulture “Indijsku filozofiju” i “Istočne religije”.

Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu bio je 1993.-1995. voditelj poredbenoga studija hrvatske kulture, a na njemu je predavao uz prof. R. Katičića predmet “Zapadno nasljeđe, sredozemno i srednjoeuropsko, te istočno, europsko i orijentalno, i hrvatska kultura”.

Od 1991. predsjednik je Hrvatske paneuropske unije. Organizirao više međunarodnih skupova o ugroženoj kulturnoj baštini Hrvatske, o ekonomiji i etici, o ekologiji i okolišu itd., organizirao posjete stranih delegacija, dopreme humanitarne pomoći i slanja obavijesti o agresiji na Hrvatsku i zbivanjima oko nje u inozemstvo.

Od 1995. “prvi potpredsjednik” Međunarodne paneuropske unije, 1999. ponovo izabran na tu dužnost. U siječnju 1996. organizirao izložbu o povijesti hrvatske kulture u Europskom parlamentu u Strasbourgu, koja je zatim putovala u Pariz, Beč, Kairo, Dresden, Berlin, München, Prag, Bratislavu, Budimpeš tu itd.

1992-1993. bio je predsjednik Hrvatskoga filozofskog društva i u to je vrijeme reorganizirao Društvo i organizirao sedam znanstvenih skupova.

Od kraja 1993. do 1998. potpredsjednik hrvatske Nacionalne komisije za UNESCO. 2000. g. ponovno izabran za člana.

Od 1994.- 1998. i 1998.-2000. bio je član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu.

Od 2000. član je Savjeta Ministarstva vanjskih poslova RH.

Godinu dana 1978-1979 proveo na indološkoj specijalizaciji u Bonnu. 1989-1990. proveo s obitelju godinu i pol u Indiji kao gost docent na slavistici na Delhijskom sveučilištu, a predavao je i u Odsjeku za sanskrt.

1996-1997. studijsku godinu proveo kao gostujući izvanredni profesor na sveučilištu Harvard u Odsjeku za sanskrt i indijske studije zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji. Predavao poredbeno-filološki kolegij koji je bio oglašen u redu predavanja kao kolegij za doktorande na indologiji, filozofiji, grčkoj filologiji, religijskim studijima i lingvistici.

Objavio šest knjiga - monografiju Rgvedski himni - Izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljeđe (Globus, 1987.), sažeti prijevod Mahabharata (u suradnji s prevoditeljima, filološki obradio skraćeni prijevod velikoga epa, A. Cesarec 1989.), knjigu filozofsko-filoloških ogleda Riječ i mišljenje o bitku u svijetu (Filozofska istraživanja, 1989.), kratak priručnik o Hrvatskoj Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske (u suradnji sa stručnjacima za arheologiju, povijest umjetnosti i književnost, HPEU 1996.), knjigu Rgvedske upanišadi s izvornikom i prijevodom, uvodima, objašnjenjima i analizama (Matica hrvatska 1999.) i priručnik Istočne religije (u suradnji s M. Jauk-Pinhak i K. Gönc-Moačanin, Katedra za indologiju, Filozofski fakultet 2001.), te šezdesetak studija i članaka iz indologije, filozofije i jezikoslovlja i s područja hrvatskih studija u zemlji i inozemstvu (Lucknow, Ajmer, Torino, Berlin, Washington, Pariz, Sydney...).

Glavna područja rada: vedski studiji, indijski epovi, početci indijske i helenske filozofije, jezikoslovni opisi nekih vidova indijskih jezika, u novije vrijeme i europski i međunarodni kontekst hrvatske kulture. Glavni prinosi: istraživanja o genezi vedskoga panteona i dijelova vedskoga korpusa, povijesno-filološka analiza slojeva upanišadskih i epskih tekstova, izvori i usporednice u staroj indijskoj i helenskoj filozofiji. Radi na komentiranome prijevodu klasičnih upanišadi, poredbenoj monografiji o početcima indijske i helenske filozofije, itd. Jedan od stručnih urednika Religijskoga leksikona Leksikografskoga zavoda.

Sudjelovao na nizu svjetskih, međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova s područja indologije, filozofije i jezikoslovlja. Pokrenuo i suorganizira svjetski indološki skup Dubrovnik International Conference on the Sanskrit Epics and Puranas (1994., 1997., 1999., 2002.).

Član International Association of Sanskrit Studies, American Oriental Society, International Association of Vedic Studies, Hrvatskoga filozofskoga društva, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, Hrvatskoga filološkoga društva i dr. znanstvenih društava.

Član je više uredništava časopisa (Filologija, Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, Disputatio philosophica, Književna smotra). Član uredništva (istočne i indoeuropske religije) Religijskoga leksikona Leksikografskoga zavoda i međunarodnoga uredništva Proceedings of the Dubrovnik International Conference on the Sanskrit Epics and Puranas. Od 2001. glavni urednik IV. i V. sveska edicije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hrvatska i Europa.

1995. povodom pete obljetnice neovisnosti Hrvatske odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Od 1992. član suradnik HAZU. 18. svibnja 2000. izabran za redovitoga člana HAZU.


Linkovi:
http://www.hazu.hr/Akademici/MJezic-bio.html